Prirodne katastrofe ne postoje

//Prirodne katastrofe ne postoje

Prirodne katastrofe ne postoje

Katastrofe nisu prirodna pojava.

Odluke državnih službenika određuju koliko su naše vlade odnosno zajednice otporne i samoodržive, a ne volja prirode. Pojašnjeno je to u ovom članku kako biste shvatili zašto katastrofe nisu prirodne, kao i očigledne prednosti ulaganja u otpornost kako bi se smanjio rizik od katastrofe. Moramo naglasiti da je u njemu mnogo više od puke semantike. Nakon više od 15 godina rada na upravljanju izvanrednim situacijama i rizicima od katastrofa, razvidna  je važnost prikazivanja katastrofa kao fenomena koji proizlaze iz naših razvojnih odluka. Stoga je ključno da javni službenici oblikuju javne politike kroz prizmu objektivnog informiranja o rizicima.

Elementi katastrofe

Prije svega, katastrofe moramo shvatiti kao ostvarenje vjerojatnosti koju nazivamo rizikom od nastanka katastrofe. Ova vjerojatnost prije svega određuje mogućnost pojave opasnosti (sezona uragana je primjer ponavljajuće, sezonske opasnosti), a zatim mogućnost da učinci opasnosti postanu katastrofa.

Imajući to u vidu, katastrofu možemo sagledavati kroz tri sastavna elementa:

  • opasnost, poput zemljotresa, pandemija, požara ili industrijskih nesreća, kao samo neke od primjera;
  • izloženost, kao “stanje ljudi, infrastrukture, stambenih objekata, proizvodnih kapaciteta i druge opipljive ljudske imovine koja se nalazi u područjima podložnim opasnostima”, prema UNISDR-u (ako nema izloženosti, nema katastrofe – zamislite klizište u planini, gdje nikoga nema uokolo);
  • ranjivost koja obuhvaća fizičke, socijalne, ekonomske i okolišne čimbenike ili procese koji povećavaju podložnost pojedinca, zajednice, imovine ili sustava utjecajima opasnosti.

U tom smislu pojedine elemente katastrofe možemo povezati sljedećom jednadžbom:

Upravljanje rizikom od katastrofe

Jedini prirodan element koji utječe na rizik od katastrofe je opasnost. No, mi imamo gotovo potpuni utjecaj na preostala dva faktora.

Kao javni službenici i donositelji odluka, možemo utvrditi izloženost, primjerice, putem prostornog planiranja. Također možemo podijeliti informacije s ciljem podizanja svijesti, koristeći primjerice alat za vizualizaciju GIS-om kojeg čileanski nacionalni ured za katastrofe javno priređuje za sve građane. Ovaj alat je otvorenog karaktera i sadrži detaljne slojevite prikaze prostora ugroženih udarom cunamija, zone utjecaja vulkanske erupcije i prikaz vjerojatnosti nastanka požara.

Ranjivost kao takvu možemo podijeliti u dvije kategorije: fizičku i socioekonomsku.

Potresi ne ubijaju ljude, već zgrade. Drugim riječima, ljudi mogu doživjeti fizičku ranjivost kada dođe do oštećenja infrastrukture. Postoji nekoliko razloga za ovu ranjivost u rasponu od nedostatka građevinskih kodeksa ili provođenja zakona, korupcije, pa sve do uvjeta siromaštva koji čine stanovanje neadekvatnim. Ovdje je razvidna mogućnost dubokog utjecaja na otpornost naše infrastrukture. Primjerice, možemo osmisliti bolje pravilnike vezane uz zgradarstvo i uključiti rizik od katastrofe u društvenu procjenu ulaganja u kritičnu infrastrukturu.

Glavni je uzrok rizika od nastanka katastrofe društvena ranjivost, a koja je ponekad nevidljiva sve dok se udar potencijalne opasnosti ne ostvari. Neki od elemenata te društvene ranjivosti su rodne razlike, siromaštvo, invalidnost i marginalizacija.

Kao javni službenici svakodnevno radimo na smanjenju gore navedenih ranjivosti, bili toga svjesni ili ne. Stoga  moramo prijeći na višu razinu svijesti. Katastrofe su proizvod naših odluka, pa moramo uključiti smanjenje rizika od katastrofa u svoj svakodnevni rad i uložiti više u otpornost.

Dividende ulaganja u otpornost

Prije svega, ulažemo u otpornost, ne trošimo na nju. Zašto? Jednostavno rečeno, alociranje sredstava i naših kapaciteta za smanjenje rizika od katastrofe donosi dividende, kako pišu Institut za razvoj prekooceanstva i Svjetska banka. Te dividende su:

  • spašavanje života i izbjegavanje gubitaka prilikom katastrofe, što uključuje ne samo živote koji su pritom zaštićeni, već i smanjenje broja pogođenih ljudi, siguran život i ekonomiju;
  • poticanje gospodarske aktivnosti poticanjem poduzetništva i inovacija radi pronalaženja rješenja za ublažavanje rizika – što usput stvara radna mjesta i produktivnost te otvaranje novih radnih mjesta, a također se izbjegava budući ekonomski gubitak (postoji korist u visini od 4 američka dolara od svakog dolara uloženog u otpornost, kako se navodi u izvješću Lifelinea);
  • dodatna korist od razvoja nastaje iz ulaganja u otpornost kroz povećanje društvene kohezije i poboljšanu transparentnostu (primjerice, pripravnost na katastrofe u zajednici može dovesti do pojačanog sudjelovanja žena u aktivnostima na razini zajednice i do više razine povjerenja).

Dva ključna zaključka

  • Katastrofe nisu prirodna pojava, već rezultat naših izbora.
  • Ulaganje u otpornost donosi konkretne koristi.

S obzirom na navedeno, moramo spoznati sustavnu i složenu prirodu katastrofa te podići svijest o smanjenju rizika od katastrofa, a kako bismo imali otpornije vlade i lokalne zajednice te poticali održivi razvoj.

Cristóbal Mena
izvor: apolitical.co

By |2020-08-03T14:09:57+00:00kolovoz 3rd, 2020|Novosti|Komentari isključeni za Prirodne katastrofe ne postoje